Pretvaranje Hrvatske u zemlju nade, pravde i prilika.
Kako pokrenuti gospodarstvo?
Kako izgraditi zdravije društveno okruženje?
– Hrvatska je u jednoj vrsti depresije… Nismo navikli pobjeđivati iz dana u dan, nego smo navikli preživljavati … –
– Trebamo pustiti narodu i gospodarstvu da dišu. –
– Što me najviše iznenadilo u Hrvatskoj? Očekivao sam više elana od naroda koji je nedavno pobjedio rat, očekivao sam više samopouzdanja. To smo nekako izgubili u zadnjih 20 godina. Sada se pitam kako smo mi to pobjedili u ratu a sada se svega bojimo? –
– Bojimo se najmanjih promjena. Želimo promjene, ali bez promjena. Želimo novo vodstvo, ali sa starim vođama. Želimo novu ekonomiju ali da se stara ne mjenja… To ne postoji. –
– Moramo vjerovati u nas … i u svijet. Svijet je dobar, život je dobar, Hrvatska je dobra. –
– Da bismo pobijedili, potrebna nam je transparentnost. Potrebna nam je jednostavnost. Potrebna nam je vjerodostojnost. –
– U hrvatskom društvu postoji duga povijest tajnovitosti. Pomogla nam je da preživimo Osmansko Carstvo, Austro-Ugarsku, Mlečane, Mađare i komuniste. Ta nam je karakteristika pomogla dok smo bili pod opsadom – ali nas sad kad smo slobodni guši. –
– Nije lako biti tajnovit. Tajnovitost crpi mentalnu energiju. Tajnovitost uzima mnogo vremena, a ništa se konkretno ne postiže – izuzev odgode istine. Ovoj je zemlji potrebna drastična doza transparentnosti. A taj lijek mora doći s vrha. Ne možemo ga crpiti s dna. Hrvatskoj je očajnički potrebno vodstvo koje nas može povesti u novu eru transparentnosti. Jer samo transparentna kultura može graditi temelje povjerenja. Povjerenje pobjeđuje korupciju. Povjerenje je magnet za ljude i ulaganja. –
– Zato trebamo vjerovati u transparentnost i graditi jednostavne sustave. Neprestano se žalimo na hrvatsku Vladu… ali to bi moglo značiti da u cijelosti premošćujemo Vladu. Zapamtimo KISS pravilo (keep it simple, stupid): umjesto potrage za rješenjem od strane institucija, sami trebamo postati rješenje. Jednostavnost često znači izbacivanje posrednika iz priče, a dobar se dio hrvatske ekonomije oslanja na posrednike, što nije uopće produktivno. –
– Ako smo iskreni, transparentni, na jednostavan način predstavljamo svoje planove – i onda uistinu ispunimo obećanja – to znači da smo vjerodostojni. Vjerodostojnost je posljednja i vjerojatno najvažnija točka za ovu hrvatsku priču jer u Hrvatskoj nedostatak vjerodostojnosti predstavlja ogroman problem i za unutarnje i za vanjske odnose. Što se tiče unutarnjih odnosa, uopće ne vjerujemo da će nam naši vođe reći istinu ili ispuniti obećanja jer su nam dugo i često lagali. Što se tiče vanjskih odnosa, ako nemamo povjerenja u vođe, nećemo ga imati niti u državne institucije, što znači da će nas racionalni ulagači izbjegavati u širokom luku. –
