Prije dvije godine imao sam ugodan sastanak s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem. Slučajno sam ga susreo ispred puba Bulldog u Zagrebu i prišao mu kako bih rekao da je zemlja u velikim problemima, da smo supruga i ja ozbiljno razmišljali o povratku obitelji u SAD i da je pod hitno trebalo učiniti nešto kako bi se ponovno pokrenula ekonomija. Predsjednik je predložio sastanak.
Tijekom priprema za sastanak čitao sam Ustav Republike Hrvatske ponešto se naivno nadajući da je nekome promaknuo članak ili dva koji bi predsjedniku dali ovlasti da promijeni smjer u kojemu se kretala hrvatska ekonomija. Unatoč nastojanjima, nisam pronašao ništa što bi mi pomoglo da pomognem predsjedniku stabilizirati hrvatsku ekonomiju – i predsjednik Josipović složio se sa mnom!
Od tada se ništa nije promijenilo i unatoč izbornoj retorici ukupne vrijednosti 10 milijuna kuna koja je sugerirala suprotno – okrutna činjenica je da nijedan predsjednik ne može pomoći našoj ekonomiji.
A. Dilema Kolinde Grabar-Kitarović
Kao nova predsjednica, Kolinda Grabar-Kitarović ima dvije opcije: jedna je dobra za državu, a druga je dobra za HDZ. Prva opcija nalaže da radi jedino što je u njezinoj moći: biti kohezivan faktor naše nacionalne politike, malo iznad svakodnevnog nereda, ali s dobrom vizijom smjera u kojemu se trebamo kretati; nešto poput kvalitetnog predsjednika nadzornog odbora.
U ovoj ulozi Kolinda bi trebala znati slušati i predstavljati uvjerljivog zagovornika nacionalnih interesa. Trebala bi biti dobar timski igrač u timu koji se sastoji i od Vlade i njezinog predsjednika upravnog odbora, Zorana Milanovića. Ne moraju se sviđati jedni drugima, ali trebaju ostati na razini iznad osobnih trzavica i pozamašnih stranačkih apetita.
Druga opcija smješta Kolindu Grabar-Kitarović u ulogu ženskog udarnog ovna u borbi HDZ-a protiv aktualne Vlade. Smatram da Kolinda Grabar-Kitarović ima pozitivne osobine koje je čine prikladnom predsjednicom nadzornog odbora, ali njezini savjetnici, Tomislav Karamarko i Milijan Brkić, neće joj dopustiti igranje te uloge, iako bi dugoročno bila dobra za Hrvatsku.
Stoga očekujem da će se predsjednica Grabar-Kitarović ponašati kao šerif. Međutim, s obzirom da joj nedostaje prave municije, očekujem dosta vikanja, lupanja i zahtjeva – krasna prezentacija s vrlo malo sadržaja i još manje utjecaja.
Ne vjerujem da će se ta uloga svidjeti Kolindi Grabar-Kitarović, ali očekujem da će Zoran Milanović zato uživati. On voli ulične okršaje onoliko koliko su mrski stranim ulagačima i zemlja će nastaviti kliziti nizbrdo.
B. Posljednja prilika za premijera Milanovića
Kolinda Grabar-Kitarović barem ima izbora – ona može raditi ili za dobrobit svoje zemlje ili za dobrobit svoje stranke. Čini se da Zoran Milanović nema taj izbor i još samo može svoju tragičnu ulogu odigrati do turobnog kraja. Ograničavaju ga njegovi porazi i težak karakter, a prilika za iskupljenje više nema… Bit će zapamćen kao najneuspješniji premijer u kratkoj povijesti moderne Hrvatske i HDZ će dobiti iduće izbore.
Oko mjesec dana prije susreta s predsjednikom Josipovićem poslao sam e-mail premijeru Milanoviću (19. prosinca 2012. godine). Moj e-mail uslijedio je odmah nakon što je agencija S&P snizila kreditni rejting Hrvatske i proglasila ga smećem jer me zabrinuo mogući ishod naredne tri godine Milanovićeva mandata za njega, njegova ministarstva i, što je najvažnije, za Hrvatsku. Prenosim dio e-maila koji sam poslao:
„Dobili ste težak zadatak. Naslijedili ste 20 godina nepotizma, korupcije, kukavičluka i, jednostavno rečeno, gluposti u strategiji vođenja ove malene zemlje ogromnog potencijala.
Pretvaranje ove Male Zemlje Velikih Skandala u Malu Zemlju Velikih Postignuća je ogromna i strašna zadaća – ali odabrani ste za nju i rado ste prihvatili izazov.
S lošim vijestima upoznati ste bolje nego ja – porast nezaposlenosti, stezanje ekonomije, cjelokupni devastirani ekonomski sektori, učestali bankroti, kronični nedostatak konkurentnosti itd. Nažalost, sad kad je kreditni rejting snižen, stvari će se samo još više pogoršati…
Zašto Vam ovo govorim, kad sve već znate? Govorim Vam ovo jer ovako ne možemo nastaviti dalje. Vi i Vaša Vlada niste uzrokovali ovaj nered – no bit ćete odgovorni za način na koji ćete se s njim uhvatiti u koštac. Koliko god se ovo činilo nepošteno, to će odrediti kako će vas povijest i biračko tijelo gledati – a znam da i Vi i Hrvatska možete bolje od ovoga.
Ukoliko ne pokrenete drastične i brze izmjene načina vođenja Vlade i države, bojim se da više nećemo imati što spašavati.“
Ured premijera se pristojno zahvalio na mojoj analizi i odbio ponuđenu pomoć. To je njihovo pravo.
Nažalost, tijek razvoja situacije u posljednje dvije godine pokazao je da sam bio u pravu.
Unatoč tome što premijer Milanović i njegovi ministri tvrde suprotno („Preokrenuli smo negativni trend, većina gospodarskih pokazatelja je pozitivna, a puni efekt vidjet će se u idućim godinama…“ u članku Petorica Milanovićevih ministara: Ne damo da udaraju po nama, mi smo ipak bolji), činjenice ukazuju na drugačije stanje.
U samoj srži problema Vlade nalazi se njezin kukavičluk u odnosu prema provođenju strukturnih reformi. Poput Don Quijotea, Vlada se radije bori s vjetrenjačama – konkretno, s dvije vjetrenjače: Vladom HDZ-a koja ne postoji već 3 godine te „svjetskom ekonomskom krizom“ koja već 6 godina ne postoji nigdje osim u Sjevernoj Koreji, Venezueli, Grčkoj i Zimbabveu.
Citirat ću Veselina Vujovića, trenera rukometnog kluba Zagreb (Večernji list, 9. siječnja 2015. godine): „Obožavam ljude koji imaju povjerenja u one koji su deseti ili 16., u one koji gube sedam ili deset razlike. Ja sam tako odgajan da sam naučio kako su to loši rezultati. Ne znam, možda nisam ja taj koji će postavljati ljestvice“.
Eto, ja ne volim biti 77. (na ljestvici globalne konkurentnosti), 25. od 28 zemalja Europske unije (po pitanju nezaposlenosti) i 27. (od 28) po rastu BDP-a u 2014. godini, a slično razmišlja i ostatak Hrvatske jer „svi smo mi Veselin Vujović“.
No ipak, kako god nerealistično ovo zvučalo, smatram da premijer Milanović još uvijek može promijeniti svoju ostavštinu i pomoći da dođe do pozitivnog zaokreta. Možda čak može i spriječiti uvjerljivu pobjedu HDZ-a na idućim parlamentarnim izborima.
Nikada nisam upoznao premijera Milanovića, no poznajem ljude koji jesu i uglavnom tvrde da je premijer uživo inteligentan, elokventan i sposoban. Međutim, u oku javnosti ove pozitivne osobine nalaze se u sjeni njegovog tvrdoglavog, neumoljivog i narcisoidnog alter ega koji pridobiva malo prijatelja i donosi pobjede na još manje izbora. Priča se da premijer prima poduke iz odnosa s javnošću kako bi popravio svoj dojam u javnosti, ali površno dotjerivanje neće ništa drastično promijeniti.
Kako bi Hrvatska doživjela i drugačiju situaciju, potrebna nam je transformacija Zorana Milanovića, a za to je potrebno sljedeće:
1. Mentor
Premijer Milanović okružen je ulizicama i unatoč tome što u tome uživa, to ubija i njega, i njegovu stranku, i samu državu. Čini se da savjeti koje premijer prima nisu dovoljno dobri i iskreni, no isto tako se čini da premijer ne bi bio voljan slušati čak ni kada bi se našao netko dovoljno hrabar da to jasno i glasno kaže. Premijeru je potreban netko tko će ga moći obuzdati i staviti na njegovo mjesto, za njegovo dobro. U dobi od 48 godina on nije star.
Njegov talent nije upitan i vjerojatno ga čeka još duga karijera, ali očajnički treba odrasti kao vođa. Netko je to trebao učiniti kada je premijer imao 28 godina, a zatim je na tome trebalo ustrajati dok nije navršio 45. Tako bismo sada imali bitno drugačijeg čelnika države. Međutim, čini se da se nitko nije usudio postupiti tako i to je prava šteta. Međutim, netko treba početi.
2. Poniznost
Budimo iskreni, svi imamo problema s poniznošću. Svi pričamo o njoj, ali teško je doista živjeti ponizno, osobito ako ste to izbjegavali cijeli život. Premijer Milanović mora priznati poraz svoje Vlade. Istina je u brojevima, u rejtingu, u srcima i na glasačkim listićima. Nema tog poricanja koje će promijeniti stvari – Goebbels je bio u krivu!
3. Iskrenost
Hrvatskoj za promjenu treba iskren Zoran Milanović. Iako je doista naslijedio hrpu problema, dočekala ga je i ogromna podrška i vjera koju je prokockao. Što je najgore od svega, okrivio je druge za svoje propuste. Dragi premijeru, recite ljudima istinu: protratili ste tri godine svojega mandata i svjesni ste toga, ali nadajmo se da ste ugledali svjetlo i da ćete dati sve od sebe da što bolje iskoristite posljednju godinu mandata. Svi griješimo, ali prvi korak prema iskupljenju je priznavanje pogrešaka.
4. Hrabrost
Politički analitičari gotovo se jednoglasno slažu u stavu da će Vlada učiniti jako malo kako bi zaista promijenila smjer u kojemu se kreće država u posljednjoj godini mandata, u strahu od uništavanja preostale baze pobornika – međutim, ti analitičari ne pišu program rada Vlade. Nova predsjednica također smatra da Zoranu Milanoviću nedostaje hrabrosti za značajne promjene u ovoj posljednjoj godini, ali ni ona ne piše program rada Vlade.
Vi ste, premijeru Milanoviću, autor posljednjeg čina ove drame. Hoće li Vaša drama biti tragedija ili priča o iskupljenju?