Want it in English?
(Milan A. Račić, 28/11/2016) Robert Senior, predsjednik Uprave jedne od vodećih svjetskih agencija za oglašavanje, Saatchi & Saatchi, nedavno je za Wall Street Journal izjavio: „Izbori [u SAD-u] sada će odvratiti liberalnu elitu od propagiranja uzvišenog koncepta ‘pretvaranja svijeta u bolje mjesto’ na prizemljeniji pristup poput ‘recite mi što ćete učiniti za mene’“ (Advertisers Search for Middle America). Njegova izjava djeluje kao da ima smisla ako ignorirate žestoko patronizirajući ton. Zagriženi pobornici Hillary Clinton možda nisu ni svjesni uvredljivosti te izjave za većinu glasača i potrošača. No bez obzira na to jeste li toga svjesni, ova izjava ukazuje na opće stavove demokratske elite te povezanih industrija. Predvidjeli su uvjerljivu pobjedu svojeg kandidata, međutim, njihovi nespretni pokušaji opravdavanja konačnog ishoda izbora samo povećavaju štetu jer ističu njihov loše maskirani prezir prema glasačkom tijelu.
Politička i medijska „elita“ tvrdi da njihovu politiku pokreće prosvijećena i nesebična osviještenost, dok prosječnog glasača motiviraju neznanje, osobni interesi i pohlepa: „Recite mi što ćete učiniti za mene“. To nema smisla jer se većina potrošača i glasača slaže oko toga da želi bolji svijet, razlika je samo u tome što ne prihvaćaju svi definicije takvoga svijeta kojeg nameću mesijanski fanatici koji ih pokušavaju popraviti. Svi ljudi žele nadu, pravdu i bolje prilike, ali usvajanje mladunčadi tuljana i uvođenje transrodnih wc-a nalaze se na dnu ljestvice prioriteta kad jedva spajate kraj s krajem, nemate posao i ne možete osigurati ugodnu egzistenciju svojoj obitelji. To ne znači da su ti ljudi nepismeni divljaci – racionalni su i odgovorni.
Međutim, malo se američkih medija, agencija za oglašavanje i političkih stratega posvećuje problemima ljudi koji jedva spajaju kraj s krajem. No ipak, takvi principijelni „svjetlonoše učtivosti“ kuju svoje dobronamjene planove da osvijeste te prosječne ljude i pritom rade velike probleme.
Svrha oglašavanja nije omalovažavanje ljudi. Svijet oglašavanja zaboravio je kako pridobiti ljude i pozitivno utjecati na njih. Teoretičari prodaje tvrde da je jedan od najboljih načina povećavanja šansi za prodaju uvjeravanje kupaca da su vam simpatični. Ključ leži u tome da takav dojam bude iskren. Kad ste zadnji put posvjedočili kampanji koja je ukazivala da je prosječan glasač dobar, marljiv i pomaže da stvorimo bolju zemlju? A ako ste je i vidjeli, je li prosječan glasač uistinu predstavljao prosjek – po spolu, rasi, obliku – ili je zadovoljavao arbitrarne kriterije raznolikosti? Prvo predstavlja stvarnost i stvara vezu s publikom, a drugo nameće iluziju stvarnosti za koju neki odbor smatra da bi bila bolja za globalno društvo. Slika tima koji predvodi Azijka, a sastoji se od Hispanoamerikanaca, Afroamerikanaca i bijelaca koji popravljaju hidrant na ulici u siromašnoj četvrti u koju bijelac godinama nije kročio, kao ni žena na čelu tima koji se bavi fizičkim poslovima, a još manje Azijatkinja, neće ostaviti dojam ni na koga osim na šefove agencija za oglašavanje koji se nalaze na sigurnoj udaljenosti.
Svrha oglašavanja i politike jest povezivanje i uspostavljanje povjerenja. Bill Clinton toga je bio svjestan i osvojio je dva mandata; Hillary Clinton toga nije svjesna i izgubila je tri puta. Vrlo je jednostavno, gospodine Senior.
Image Credit: Psychology Today, 6/9/2011
