(Milan A. Račić, 6.2.2017) Možemo kupiti INA-u i platiti visoku cijenu za oslabljenu tvrtku bez prostora za rast – ali sa mnogo prostora za korupciju. Ako smo baš odlučili da nekako moramo potrošiti 30 milijardi kuna, ima i boljih opcija.
Popravimo školski sustav – Naša djeca napuštaju škole praktički usred zimske noći i neprestano mijenjaju raspored jer nemamo dovoljno škola. Neke škole muku muče čak i s WC daskama, sapunom i toaletnim papirom, a programe za napredne ili djecu s posebnim potrebama mogu samo sanjati. Ne treba nam INA – trebaju nam škole u kojima će naša djeca moći pohađati nastavu unutar normalnog rasporeda u isto vrijeme s dovoljno mjesta za pohranu stvari kako bi izbjegli svakodnevno tegljenje pretrpanih torbi poput malenih deva. Još bi bolje bilo pokrenuti program koji bi promovirao izvrsnost u radu nagrađivanjem najboljih 25% profesora i učitelja bonusima te isplatom otpremnina za najlošijih 25%. Isto bi trebalo učiniti i s ravnateljima. Brzo bi se iznenadili napredkom onih 50% u sredini.
Popravimo sveučilišni sustav – Ne treba nam INA – treba nam sustav izvrsnosti koji će nagraditi 25% najboljih sveučilišnih predavača a oprostiti se od najlošijih 25%. S obzirom da pčele vole med, trebalo bi nagraditi stručnjake čiji su radovi objavljeni u najpoznatijim međunarodnim stručnim tiskovinama. Ako vaš rad objavi neki od 15 najpoznatijih stručnih časopisa dobivate 15.000 kn kroz program „15 za 15“. I ne samo to, budžetom od 40 milijuna kuna godišnje mogli bismo osigurati dolazak 200 gostujućih profesora s najboljih svjetskih sveučilišta. Ulaganje od 60 milijuna kuna godišnje za stipendije privuklo bi 3,000 najbistrijih studenata iz čitavog svijeta. Njihova izvrsnost bi pozitivno utjecala na naše institucije, a njihove bi veze otvorile vrata za našu industriju na stranim tržištima.
Dajmo našim manjim gradovima šansu za opstanak – Ne treba nam INA. Treba nam suvremena željeznica kako bismo bolje povezali unutrašnjost i veće gradove. Zagorje, Moslavina, Bjelovar, Slavonija i unutrašnjost Dalmacije mogu biti predivna mjesta za život, ali ti dijelovi Hrvatske odumiru zbog loše integracije. Izgradimo pruge i privatizirajmo usluge kako bismo mogli posvjedočiti reanimaciji naših manjih zajednica. Pritom bi programom „50 za 50“ nagradili lokalne vlasti koje troše manje od 50% svojih budžeta na plaće bonusom u iznosu od 50% budžeta namijenjen isključivo poticajima za razvoj lokalne privrede.
Razminirajmo Hrvatsku – Ne treba nam INA. Jednostavno dovršimo ovaj proces u roku od tri godine i točka.
Osigurajmo razvoj hrvatskih tehnoloških firmi – Ne treba nam INA. Treba nam budžet od 200 milijuna kuna godišnje kroz narednih 5 godina za poticaje tvrtkama koje se bave visokom tehnologijom te godišnje postižu promet od preko 500.000 eura. Profesionalni tim bi vodio fond a svaka tvrtka bi dobila iznos identičan onome koji su sami prikupili od ulagača.
Potaknimo ulaganja u Hrvatskoj – Ne treba nam INA. Smanjimo poreze za sva poduzeća na 12% i točka.
Postoji još stotinu drugih načina ulaganja od kojih bismo dugoročno imali više koristi nego od kupovine INA-e. Izbor je jednostavan: ili ćemo preusmjeriti vjetar u hrvatska jedra i naoružati je za buduće izazove ili ćemo Hrvatsku opteretiti još jednim politički kontroliranim utegom. Znam što političari žele… a što želite vi?
Copyright Večernji List 2017
