Want it in English?
(Milan A. Račić, 11.7.2016) Nema smisla imati stranku ako se bojite glasača. Osnivanje stranke hrabar je organizacijski postupak. Osnivači stranaka uistinu vjeruju u ostvarivost svoje misije i toliko su uvjerljivi da privlače istomišljenike poput gravitacijske sile, a birači potom odlučuju o važnosti te sile.
Hrvatska seljačka stranka predstavlja jedan od najimpresivnijih hrvatskih političkih pokreta. Osnivač i najznačajniji čelnik stranke, Stjepan Radić, dao je život za svoja uvjerenja. Aktualni predsjednik stranke, Krešimir Belak, dopustio je da principi HSS-a umru zbog jednog ministarstva (poljoprivrede) i četiri mjesta u Saboru u slučaju da SDP uspije formirati novu Vladu. Međutim, diskutabilno je koliko je temeljnih vrijednosti HSS-a uopće preživjelo razne koalicije u koje se HSS tijekom godina uspio ubaciti. Ne sjećam se baš njihovog programa, a kladim se da ga se ne sjećate ni vi. Tijekom proteklih nekoliko izbornih ciklusa, njihov je program de facto glasio: „Dajte našim članovima poljoprivrednicima više poticaja, a čelnicima stranke osigurajte jedno ili dva mjesta u Saboru“. To baš i ne predstavlja viziju za koju vrijedi umrijeti, a čini se da su glasači suglasni. HSS je nakon proglašenja hrvatske nezavisnosti tri puta sam izašao na izbore. Prvi su put dobili 4.25% glasova (1992.), drugi put 7.2% glasova (2003.), a treći put samo 3% glasova (2011). Najnovije ankete pokazuju da 2.8% glasača podržava HSS.
Hrvatska narodna stranka (HNS) nema ozbiljni povijesni značaj koji treba održati. To je istovremeno i blagoslov i prokletstvo. Na izbore su sami izašli dva puta. Prvi su put dobili 6.67% glasova (1992.), a 2007. su dobili 6.8% glasova. Na svim su drugim izborima bili poput duha koji progoni koaliciju. Taj bi se duh ukazao samo kako bi u pravim trenucima ukrao prevelik dio kolača. Na posljednjim je izborima HNS tako SDP-u uzeo nevjerojatnih 10 mandata, što je 6.62% od ukupno 151 mjesta u Saboru. To je tri puta više od podrške koju su im ukazali glasači. Iako ovaj podatak ukazuje na izvanrednu pregovaračku sposobnost HNS-a, istovremeno dovodi u pitanje demokratski kredibilitet stranke. Ironično je što je HNS bio među onima koji su tvrdili da Tihomiru Oreškoviću kao premijeru nedostaje političkog kredibiliteta jer nikada nije sudjelovao u demokratskom procesu. Unatoč tome HNS ne vidi ništa sporno u tome što su sami dobili tri puta više mjesta u saboru nego što su ih zaslužili demokratskim izbornim procesom.
Ako mislite da su HSS i HNS jedini prijestupnici koji se prostituiraju za politički plijen, varate se. HSLS (1.1% podrške), HSU (0.7% podrške), Laburisti (0.4% podrške) i ostali zatrpavaju hrvatsku političku scenu bez značajnog doprinosa Hrvatskoj osim vlastitih skraćenica i osobnih apetita. Imaju li ove stranke uopće ikakva uvjerenja? Imaju li članove koji doista doprinose ičemu?
U hrvatskom privatnom sektoru nema zapošljavanja prema unaprijed definiranim kvotama. Hrvatska poduzeća neće kvotama osigurati međunarodne poslove. Zašto bi onda toliko naših političkih „vođa“ dobivalo sigurna mjesta i ministarstva prema kvotama? Ako se bojite suočavanja s glasačima koji će glasati za vas u skladu s osobnom procjenom vaše političke platforme, mislim da ne zaslužujete priliku da vodite ovu zemlju, bez obzira radite li to sami ili u koaliciji.
(Tekst © Večernji List)
Image Credits: Steve Maskell
