(Milan A. Račić, Večernji List, 16.11.2015 – originalna verzija) „Politika je umjetnost mogućeg“ je citat koji se kod nas često čuje od izborne noći. Komentatori ga koriste za kritiku MOST-a, koji je HDZ-u i SDP-u predložio formiranje vlade nacionalnog jedinstva kako bi se provele reforme koje izbjegavamo 20 godina. Božo Petrov iz MOST-a optužen je za naivnost i, još gore, kukavičluk – jer nije odabrao ni lijevu (SDP) ni desnu (HDZ) ideologiju te s njom formirao Vladu. Jednostavno rečeno, MOST je optužen za previše idealizma da bi odabrali jednu od naših ideologija.
Međutim, moramo stati na loptu i porazmisliti o tome je li naša trenutna stvarnost vrijedna očuvanja. HDZ je vodio Hrvatsku 17 od proteklih 25 godina. Radi se o stranci koja je odgovorna za uspostavljanje političkog, administrativnog i ekonomskog modela koji se temelji na političkom klijentelizmu, korupciji i kvazi-socijalističkom ekonomskom upravljanju. HDZ je imao priliku za promjene u proteklih 6 godina, ali su jedine promjene bile kozmetičke prirode. HDZ je angažirao cijenjeni institut IFO kako bi osmislili plan za restrukturiranje hrvatske ekonomije, a onda nisu imali hrabrosti predstaviti plan široj javnosti u strahu od otpora među 200.000 članova stranke koji su navikli pelješiti zemlju nakon svake izborne pobjede. Na ovim izborima HDZ se dodvoravao svojim članovima više no što je mario za potrebe države. Nagrada za takav kratkovidan pristup stigla je u obliku de facto gubitka na izborima (rezultat je izjednačen), a pobjeda se doimala zagarantirano još prije svega 6 mjeseci.
Vlast SDP-a obilježena je vjerojatno najklimavijim performansom od svih naših dosadašnjih saziva Vlade u vrijeme kada nam je bila prijeko potrebna odlučna, hrabra Vlada koja razmišlja dugoročno, kako bismo premostili najdulju ekonomsku krizu u povijesti države. Dok je nekolicina ministara ulagala velike napore u sukobljavanje hrvatskog biračkog tijela pokušajima provođenja neželjenog socijalnog inženjeringa, veliki vođa Vlade i većina ostalih ministara drijemali su do prije 6 mjeseci, kada su se probudili i počeli trčati unatraške te nas sve povukli za sobom. Ova je Vlada dobila iznimnu podršku birača u provođenju reformi na početku svojega mandata, ali su naposljetku odlučili održati status quo kako bi zadržali pobornike koji su se, poput pobornika HDZ-a, hranili golemom administrativnom strukturom koju mi financiramo. I oni su za svoje postupke na ovim izborima nagrađeni izjednačenim rezultatom.
Realno gledano, i HDZ i SDP predstavljaju dobro organizirane političke strojeve koji su usmjereni na održavanje statusa quo koji zabija čavle u lijes naše zemlje. S druge strane, MOST je nešto lošije organizirana skupina entuzijasta i pridošlica s ograničenim iskustvom i uspjesima u lokalnoj politici. Međutim, oni su usredotočeni na poticanje prijeko potrebnih strukturnih reformi. MOST je daleko od savršenstva. Potrebno im je veće zajedništvo, jasnije definirana politika i odlučnije vodstvo s većim iskustvom. MOST mora odrasti kako bi maksimalno iskoristili dobivene mandate. Očajnički im je potreban vjerodostojan ekonomski program jer bućkuriš predstavljene ekonomske i poljoprivredne politike podsjeća na Jugoslaviju ’80-ih godina. Ne moramo ponovno proživjeti 1989. godinu. Hrvatskoj ne treba suvremeni Fikret Abdić i njegov Agrokomerc.
Smatram da ljudi iz MOST-a nisu očekivali ovakav uspjeh. Mislim da nisu spremni za odgovornost i nadu koji su im povjereni. S druge strane, HDZ i SDP su bili dobro pripremljeni za vlast kao i uvijek te su po običaju izbjegavali strukturne reforme koje štete njihovim osobnim interesima. Činjenica jest da su čelni ljudi HDZ-a i SDP-a preveliki egoisti. Poput razmažene djece odbijaju gledati dalje od sebe i ne mare za opću dobrobit ove zemlje. Prijedlog MOST-a za formiranje jedinstvene Vlade sa strankama koje suzbijaju vlastite ambicije i fokusiraju se na prijeko potrebne reforme zapravo je iznimno hrabar, a ne kukavički potez. Naša se stvarnost mora izmijeniti što prije, ako želimo doživjeti rast naše zemlje. Naša trenutna stvarnost znači prihvaćanje postojećeg stanja: u najboljem slučaju čekaju nas kozmetičke reforme. Bez obzira na boju, ostaje nam vodstvo koje oporbu doživljava kao političke i/ili društvene izdajice. Istina, MOST mora odrasti kao organizacija, ali moramo odrasti i mi kao nacija. Ne prihvaćam trenutnu situaciju u našoj državi kao nepobitnu životnu činjenicu, a ne biste je trebali prihvatiti ni vi. Hrvatska definitivno može – i mora – bolje od naše trenutne realnosti.
© Večernji List d.o.o.
