Moje mišljenje u Banka.hr:
Život se sastoji od odluka, a do sada smo svoje resurse i energiju usmjeravali na stvaranje "Dolina čistačica" i sličnih projekata. Promjenu ne donose premijerski izleti, već stvarno vodstvo, vizija i utvrđivanje zdravih prioriteta.
Milan A. Račić (14.Listopad, 2014.) • Premijer Milanović upravo privodi kraju svoj ovotjedni tehno izlet u SAD. Svrha je navodno bila poticanje ulaganja u hrvatske informatičke tvrtke. Međutim, svima nam je jasno da je stvarni razlog malo drugačiji: naprosto se radi o predizbornoj PR vježbi.
Suvremena ekonomija ne funkcionira više na način na koji je funkcionirala tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, osobito ako govorimo o ekonomijama bivših nesvrstanih zemalja. Dani kada je moj diktator mogao napuniti avion svojim „poslušnicima“ i posjetiti vašeg diktatora te se vratiti s kolekcijom dogovora i poslovnih investicija daleko su iza nas.
Postoji čitava lepeza doista dobrih razloga za to što vrhunske tehnološke kompanije neće u skorije vrijeme ulagati u Hrvatsku. Velik dio ovih razloga ima veze s jasnim nedostacima ili ograničenjima Hrvatske: maleno tržište, nedostatna infrastruktura, poprilično slabo educirana radna snaga, inferioran sustav obrazovanja te neučinkovita, spora i skupa administracija.
No ovo nisu glavna ograničenja koja nas sputavaju u namjeri da izgradimo vlastitu Silicijsku dolinu.
London, Berlin, Mumbai, Seoul i brojni drugi gradovi diljem svijeta nastoje preuzeti i poboljšati formulu uspjeha Silicijske doline. Malo će ih u tome i uspjeti: ne zbog nedostatka novca ili stručnog kadra, već zbog nedostatka nematerijalnih prednosti.
Lažno jednostavan recept za uspjeh
Recept za uspjeh je naizgled jednostavan: treba graditi oko centra akademskog života, nastojati oživjeti neko zapušteno područje, osigurati moderne uredske prostore i dobru infrastrukturu, ponuditi izdašne porezne olakšice i potaknuti ulaganja u rizični kapital. Zatim je dovoljno sjesti i pratiti bujanje vašeg novog tehnološkog središta.
Međutim, unatoč očekivanjima, takvi pothvati rijetko izrastu u sjedišta mladih tehnoloških kompanija koje su spremne pokoriti svijet. Umjesto toga, takvi pokušaji često predstavljaju vježbališta za dobronamjerna, ali po svemu prosječna poduzeća.
Prema nedavnim statistikama, nove kompanije u SAD-u otpuste gotovo 25% radne snage u prvoj godini poslovanja. To je drastična razlika u usporedbi s 6.6% u već uhodanim poduzećima. Startup poduzeća se sve više oslanjaju na „lean startup“ – ideju protoka povratnih informacija koji uključuje tri koraka: rast, mjerenje uspješnosti i usvajanje povratnih informacija.
Gubljenje vremena se svodi na minimum, kao i neučinkovito korištenje povratnih informacija i upošljavanje radne snage – ako proizvod ne odgovara tržištu, treba ga izmijeniti, a ako zaposlenici nisu dorasli izazovima, treba ih promijeniti. Umjesto stvaranja savršenog proizvoda i puštanja istog na tržište, pristalice ove metode neprestano testiraju i prilagođavaju proizvod definiciji savršenstva koju određuje krajnji korisnik.
Tehnopolis kao tvornica prosječnosti
S druge strane, u članku „Napokon: Zagreb će dobiti svoju Silicijsku dolinu˝ koji je objavljen krajem prošle godine, s oduševljenjem se objavljuje da je nakon šest godina rasprave zagrebački Tehnopolis napokon dobio dozvolu za početak priprema dokumenata za dodjelu sredstava iz EU fondova za svoj razvoj. Ukoliko EU dodijeli sredstva, Tehnopolis bi napokon trebao započeti s izgradnjom u proljeće 2015. godine.
Tehnopolis će zauzimati prostor od 20 000 m2, a sadržavat će laboratorije s novom radnom opremom, serverima, 3D printerima, CNC strojevima i superbrzim internetom. Grad Zagreb, gradonačelnik grada Zagreba, Zagrebački Holding, Gradski ured za programe i projekte Europske unije, Gradski ured za financije, Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije te Ministarstvo poduzetništva i obrta – svi su oni doprinijeli prihvaćanju projekta Tehnopolis.
Uspijevate li pratiti ovo, ili se pitate zašto i vas nisu pitali za mišljenje tijekom procesa procjene ovoga projekta? Kao da smo u paralelnom svemiru gdje se s jedne strane nalazi lean startup, a s druge strane tromi, neučinkoviti i klimavi startup – TromUp.
Ipak, Tehnopolis je naš pokušaj primjene recepta Silicijske doline. Samo što je poanta kilometarski promašena i pritom kasni desetak godina.
Ali Hrvatska nije jedina država koja kaska za trendovima. Možda se radi o najnovijoj članici Europske Unije, ali način razmišljanja, tempo i način organizacije u skladu su s ostatkom Unije. Razlika je samo u tome što u Hrvatskoj birokratski mentalni sklop uspijeva bolje nego u starijim državama članicama koje nisu „blagoslovljene“ komunističkom prošlošću.
Čak ni Silicijski kružni tok u Londonu, koji je poznat kao centar koji bi mogao postati veoma ozbiljan konkurent Silicijskoj dolini (vidi članak „Candy and Monsters“), a nastao je daleko spontanije od mnogih centara koje su pokrenule vlasti, nije imun na potencijalnu stagnaciju do koje bi mogle dovesti različite inicijative usmjerene na obnovu oštećenih gradskih pročelja.
Imitacije Silicijske doline potpomognute lokalnim programima ne shvaćaju bit njezinog uspjeha. Silicijska dolina je uspješna jer joj je dopušteno da funkcionira, a ne zato što je stvorena s očekivanjima da funkcionira.
1. Nije bilo glavnog plana razvoja
Nije bilo potrebno osam Vladinih tijela koja bi raspravljala, planirala i koordinirala stvaranje Silicijske doline. Nije bilo glavnog razvojnog plana koji je za cilj postavio stvaranje svjetskog tehnološkog središta, to se naprosto dogodilo. Ljude su privukli Stanfordsko sveučilište, studenti, klima i rani stanovnici, ali ostali su i privukli druge upravo zato što su se vlasti u biti povukle i dopustile Silicijskoj dolini da formira, izmjenjuje i kroz uspone i padove odredi svoj put prema uspjehu.
2. Stanje uma
Osnivači Silicijske doline imali su velike ideje i još veće ambicije. Htjeli su započeti revoluciju, zamijeniti čitave postojeće industrije, izmijeniti ekonomije i, naposljetku, izmijeniti svijet. Međutim, nije lako pokoriti svijet ako govorite samo hrvatski, francuski, španjolski ili njemački. Nećete dominirati na svjetskim tržištima ako vam je glavna ambicija postati najveći u Zagrebu, Budimpešti, Londonu ili Amsterdamu. Nećete izmijeniti ekonomije ako se smrtno bojite gubitka postojećih industrija i ne možete promijeniti svijet ako samo prepakiravate postojeće proizvode.
3. Otvorenost
Malo je osnivača uspješnih startup poduzeća zapravo iz Silicijske doline ili sjeverne Kalifornije. Više od pola startup poduzeća osnovali su doseljenici kojima je iskustvo pomoglo da njihova poduzeća razmišljaju i djeluju globalno. Bit Silicijske doline su otvorena vrata – u uredima, na granicama, među konkurentima i poslovima. Sve ove ideje čine većinu Europljana nervoznima.
4. Strah od neuspjeha
Oni koji tvrde da u Silicijskoj dolini nema straha od neuspjeha griješe. Strah od propasti poduzeća i snova posve je zdrav za poduzeće, zaposlenike i ulagače. U Silicijskoj dolini strah od neuspjeha postoji, ali se neuspjeh ne stigmatizira. Osnivači čiji su rani projekti bili neuspješni često uče iz vlastitih pogrešaka i zatim postižu nevjerojatne uspjehe. To je rijetkost u Europi gdje je samostalno pokretanje poduzeća neuobičajeno, a neuspjeh se gotovo nikada ne prašta. Ova stigmatizacija neuspjeha višestruko je problematična, osobito s obzirom da sputava očuvanje međugeneracijskoga znanja firmi na kojemu često počiva uspjeh novih poduzeća.
5. Fleksibilnost
Fleksibilnost je preduvjet koji je većini Europljana teško prihvatiti. Čak i kada bi Europljani uspjeli zauzdati svoj apetit za razvojne planove, prihvatili razmišljanje na globalnoj razini, zapošljavali kao da ih čeka globalna dominacija, postali otvoreniji i prihvatili čak i mogućnost neuspjeha, većinu bi paralizirala mogučnost redukcije radne snage od 25% u prvoj godini poslovanja.
Silicijska dolina uspješna je iz više razloga koje Hrvatska i većina europskih država ne mogu ni pojmiti, a kamoli usvojiti. Međutim, to je nužan preduvjet za svaki imalo ozbiljan pokušaj usvajanja ili poboljšavanja recepta za uspjeh Silicijske doline. Uspjeh ne dolazi od materijalnog. Lijepe zgrade i razni odbori nisu nikakva garancija uspjeha.
Sve dok ne osvijestimo ovo i dok ne dođe do nužnih izmjena samih stavova i stanja uma, možemo zaboraviti na stvaranje hrvatske inačice Silicijske doline.
Život se sastoji od odluka, a do sada smo svoje resurse i energiju usmjeravali na stvaranje Dolina čistačica i sličnih projekata. Promjenu ne donose premijerski izleti, već stvarno vodstvo, vizija i utvrđivanje zdravih prioriteta.
Pročitajte izvorni članak u Banka.hr ovdje