(Milan A. Račić, 13.6.2016) Moja supruga Amerikanka izjavila je da voli Slavoniju. Prije tjedan dana posjetio sam Osijek u pratnji svojeg malog, šesteročlanog plemena. Ondje sam kao panelist sudjelovao na konferenciji o konkurentnosti lokalne samouprave. Konferencija je održana u općini Jagodnjak. Od ukupno 2.000 stanovnika, manjine čine 68% populacije, a sama je općina među najsiromašnijima u Hrvatskoj. Jagodnjak nije osobit po svojim problemima – visoka stopa nezaposlenosti, staro stanovništvo, depopulacija, itd. Sve su to simptomi pothlađene ekonomije. Ono po čemu jesu jedinstveni jest njihova misija: žele postati konkurentniji umjesto da se zadovoljavaju ostacima. Pogled na raspored otplate nacionalnog duga tijekom idućeg desetljeća otkriva da općina Jagodnjak, kao ni ostale općine u sličnoj situaciji, nikad neće dobivati više državne pomoći nego sada. Upravo suprotno – mogu samo očekivati smanjenje razine državne pomoći tijekom nadolazećih godina. Izuzeci poput sredstava iz fondova Europske unije nisu dovoljni za dugoročne promjene. Možete izgraditi cestu. Možete izgraditi i školu. Međutim, kad se u roku od tri godine isprazni kasica (a to će se i dogoditi), svi će se ponovno žaliti na tešku situaciju.
Općina Jagodnjak već se odrekla nekih parafiskalnih nameta za poduzeća kako bi bila privlačnija ulagačima. Sada žele smanjiti lokalne poreze na dohodak, ali već pet mjeseci čekaju na zeleno svjetlo Ministarstva financija. To su kreativna i ostvariva rješenja za ovu malu zajednicu, a i korak u pravom smjeru za sve zajednice. Iskreno, smatram da Jagodnjak pokazuje razinu samostalnosti koja će morati postati standard za sve općine i gradove koji žele uspješno prebroditi nadolazeću kreditnu krizu. Cjelokupna politika u konačnici je lokalna. Nitko osim Hrvata neće spasiti Hrvatsku. Isto tako nitko osim vas i vaših susjeda neće spasiti vašu zajednicu. Ako uistinu želimo reducirati problem napuštanja manjih zajednica te opseg lokalne administracije, moramo dati općinama poput Jagodnjaka priliku da se natječu za investicije kako bi osigurali rast i profit. Ali hrvatski sustav nije jedini problem – Europska unija mogla bi postati najveća prepreka za provedbu ovakvih promjena. Suprotno zdravom razumu, Europska unija preferira i dopušta subvencije za pogođene regije, ali se protivi smanjenju porezne stope u tim istim regijama. Ovakva sklonost socijalnoj pomoći umjesto osiguravanja porezne konkurentnosti dobro objašnjava kontinuirani pad konkurentnosti Europske unije. Hrvatskim su zajednicama potrebna trajnija rješenja od socijalne pomoći.
Slavonija i Baranja me impresioniraju. Sada navijam za Jagodnjak, malenu općinu za koju donedavno nisam ni znao. Navijam za vlasnike rustikalnog prenoćišta u kojem je odsjela moja obitelj – radi se o ljudima koji su uspjeli izgraditi jedno od ugodnijih mjesta koja sam posjetio. Navijam za svojeg prijatelja, neupitnu zvijezdu svjetske tech scene, koji je središte svoje međunarodne tvrtke smjestio u Osijek. Želim reći da postoje stvarni znaci života u regiji koju su mnogi otpisali. Slavonija i Baranja uopće nisu mrtve! Postoji mnogo hrabrih ljudi koji odlučuju ostati na ravnici i ondje grade bolju budućnost. Ne boje se izazova i nisu u strahu od globalne konkurencije i odbacivanja propalih političkih i ekonomskih modela. Taj mi je dio Slavonije najdraži.
(Tekst © Večernji List)
Image Credit: Ewitsoe, Igor Herceg
