(Milan A. Račić, Večernji List.hr, 13.7, 2015) Nisam upoznao mnogo Hrvata koji otvoreno podržavaju korupciju. I ne samo to – većina bi se vjerojatno složila da je korupcija velikim dijelom odgovorna za probleme koji sputavaju našu zemlju. Vidimo korupciju u politici i mrzimo je. Međutim, kada se radi o našim interesima, našoj obitelji ili našim prijateljima, ne smatramo svoje postupke korupcijom, već to racionaliziramo kao „pomoć“.
Kada političar namjesti posao nekvalificiranoj supruzi, jasno nam je da se radi o korupciji. No što biste vi učinili da vam sestra kaže: „Molim te, pomozi mom malom Marinu pronaći posao. Nije završio školu, ali dobar je dečko. Znaš da mu je otac umro i treba tvoju pomoć“.
2014 score: 48; 2013 score: 46; 2012 score: 46; 2011 score: 44
Ako ste poput većine Hrvata, povući ćete veze kako biste pomogli „malom“ Marinu. Problem s ovim „obiteljskim“ rješenjem je sljedeći: zasniva se na netočnim premisama, nepravedan je i promovira korupciju. Za početak, Marin je bio „mali“ Marin prije 22 godine, njegov je otac umro prije 16 godina, a svaki od njegova četiri ujaka aktivno služi kao muška roditeljska figura. Ženski članovi obitelji obasipaju ga pažnjom. Ukratko, Marin nije odrastao ni bez usmjeravanja ni bez ljubavi.
Platili ste prvu godinu njegovog studija iz poštovanja prema preminulom bratu. Marin nije osjećao neko veliko poštovanje prema vašoj pomoći pa je vrijeme i vaš novac trošio u kafićima dok je studij bio u drugom planu. Upozorili ste ga da ne može dalje tako, ali nastavio je istim tempom. Vi i vaša braća platili ste sedam godina studija, a on je dovršio godinu i pol. Zatim je proveo dvije godine ne tražeći posao.
Short clip (1 min: 07 sek), Milan Račić, HRT Otvoreno: 30.6.2015
“Ono što mi trebamo za uspješnu borbu protiv korupcije jest revolucija osobne odgovornosti!”
Sada ste mu preko kolege branitelja uspjeli naći posao u Ministarstvu financija. Međutim, vaši dobronamjerni pokušaji pomoći pokrenuli su čitav niz negativnih posljedica.
Marin je posao „dobio“ pored 7 drugih, bolje kvalificiranih kandidata. Među njima je i Ema. Emu je odgojila majka nakon što joj je otac poginuo u ratu. Nisu imale mnogo novca ni veliku obitelj, ali su znale vrijednost rada i znale su što je dobro, a što zlo. Ema je diplomirala kao jedna od najboljih studentica i odlučila izgraditi uspješnu karijeru te osnovati obitelj. Međutim, nakon što je protekle tri godine provela u potrazi za poslom za koji je kvalificirana, pa i previsoko kvalificirana, shvatila je da uvijek pobjeđuje netko drugi. Ema trenutno radi na benzinskoj pumpi i pita se zašto je uopće studirala.
Damir je bio tih dečko. U djetinjstvu je mucao i njegovi su se roditelji trudili osigurati mu potrebnu pomoć. Isprva mu nije išlo u školi, ali naposljetku mu je krenulo. Položio je maturu i postao kapetan svoje nogometne momčadi. Njegov je talent prepoznat i ponuđen mu je ugovor za profesionalno bavljenje nogometom. Damir se spremao pokoriti svijet, a onda je ozlijedio ligament koljena. Operacija je uslijedila odmah, ali oporavak je bio dug. Tijekom oporavka pregledao ga je drugi specijalist kojega je šokiralo kako je loše izvedena operacija. Doktor Horvat je potpuno zbrljao operaciju. Toga je dana završila Damirova nogometna karijera. Damir je to dobro podnio i završio je studij kao jedan od najboljih studenata, baš kao Ema. Ali on i Ema imaju još nešto zajedničko: Damir već četiri godine neuspješno traži posao – netko drugi uvijek bolje prođe.
Doktor Horvat nije simpatičan i nije dobar kirurg. Otac mu je bio poznati kirurg i voditelj Odjela za ortopediju u lokalnoj poliklinici. Doktor Horvat nikada nije trebao biti primljen na medicinski fakultet, ali je primljen. Unatoč zadovoljstvu primanjima, doktor Horvat nije sretan čovjek. Osjećaj manje vrijednosti krije ispod sloja agresije, arogancije i alkohola. Damirov život nije prvi koji je nepovratno uništio, a još mu je 16 godina ostalo do mirovine.
Damir odustaje od sna o boljem životu u Hrvatskoj. Dane provodi u kladionici, a odnedavno ponovo muca. Ema je već odustala i pokušava dobiti bilo kakav posao u Münchenu. U međuvremenu, „malom“ Marinu ide odlično. Radi jednako mukotrpno kako je i studirao, ali je svejedno dobio promaknuće i postao voditelj hrvatskog programa za upravljanje državnim dugom. Prije dvije godine pridružio se stranci koja će vjerojatno pobijediti na idućim izborima. Član je njihovog Odbora za financije i trenutno oblikuje ekonomski program stranke.
pratite me:
Marin je ukrao posao koji je Ema zaslužila. Pritom je ukrao i njezine snove, nade i njenu zemlju. Doktor Horvat je Damiru ukrao nogometnu karijeru, dok su drugi poput Marina ukrali njegove snove o normalnom životu produktivnog člana zajednice. Čini se da bi Marin jednog dana mogao postati važan političar. Što mislite, kako će se ponašati u toj ulozi? A tko ga je odgojio?
Korupcija počinje – i završava – malim djelima i malim ljudima. Bivši predsjednik Mesić znao je reći – prilika čini lopova. Nije mogao više pogriješiti. Odluka čini lopova, a svi mi donosimo te odluke svakoga dana. ©Večernji List d.o.o.
moji članci: VL, Banka.hr, Index.hr, WSJ
“Zagrebačka burza ne može biti najveće tržište u srednjoj i istočnoj Europi, ali može biti najtransparentnije. Kod transparentosti mala veličina burze može biti relativna prednost za Zagrebačku burzu” Pročitajte Okvirni Plan
Čitava Emisija: Otvoreno (HRT4), 30.6.2015 (50 min: 13 sek)
Situacija u Hrvatskoj je bolja nego percepcija. Malo je zemalja uzelo taj korak. Imali smo dosta niske startne pozicije. Kad uspoređujem s drugim državama – ocjena od 1 do 5 je da smo sad na 2,5, a bili smo na 1,5. Korupcija ima i u zapadnom svijetu. Ljudska narav je da imate lopova iza sebe. Problemi isplivaju pa ih na Zapadu riješe. Mi već 70 godina ne rješavamo probleme. Sad već rješavamo i u dvije velike stranke, samo to malo moramo ubrzati, rekao je Milan Račić, kolumnist Večernjeg lista, koje se prije povratka u Hrvatsku bavio poslovanjem u Kanadi, SAD-u i Njemačkoj.
Kod nas se često kaže: riba se čisti od glave, ne od repa. Ma treba čistiti s obje strane, slikovito je objasnio Račić borbu protiv korupcije.
