(Milan A. Račić, 30.5.2016) Vođa u modernom demokratskom sustavu ima mnogo manje moći nego što biste isprva pomislili. Bez obzira na to jeste li premijer ili gradonačelnik, sami ne možete napraviti mnogo više od obuvanja vlastitih čarapa ujutro. Vodstvo na visokim razinama zahtijeva umijeće utjecaja na ljude ili se ništa neće promijeniti. Drugim riječima, moć vođe odgovara njegovoj sposobnosti uvjeravanja drugih da slijede njegov plan – prvo glasanjem, a zatim podržavanjem predloženih izmjena. Međutim, hrvatskim vođama nedostaje takva moć uvjeravanja pa se umjesto toga oslanjaju na represivne i negativne mjere kako bi ostvarili svoje planove. Pretpostavljam da stranački poslušnici i dalje podržavaju takve tipove jer ih je strah da će biti preskočeni kada dođe red za nagrađivanje. Ne daj Bože da netko ne zaplješće „velikom vođi“. Ako pohvale izostanu, nećete se pomaknuti prema vrhu hranidbenog lanca; prigovorite i nedvojbeno se pomičete prema dnu. Posvetite pažnju unutarstranačkoj konkurenciji i odjednom je vrijeme da potražite novu stranku. Ako čelnici naših stranaka ne mogu potaknuti vlastite članove da im vjeruju bez oštrih disciplinskih mjera, kako nas ostale mogu navesti da im ukažemo povjerenje?
˝Uspješni su vođe u stanju podijeliti s drugima viziju ostvarive zajedničke budućnosti.˝
Potrebna je teška batina da osigurate red, ali vaša osobna veličina je ono što inspirira ljude da vam ukažu povjerenje. Na ovom koraku zapinju svi naši političari. Bez jasne slike o vlastitoj svrsi, naši vođe skrivaju vlastitu nesigurnost i ograničene vještine pod slojevima nedorečene komunikacije. Nedostaje im veličina. Kada cijelu karijeru izgradite na sitničavosti postajete sve manji, paranoičniji i gladniji. To je ubojita kombinacija.
Kao i u politici, u životu raspolažete ograničenim resursima koje morate posvetiti projektima pa stoga utvrđujete prioritete. Ako većinu svojeg vremena i energije utrošite na planove kojima je krajnji cilj kontrola ljudi koji bi vas trebali dobrovoljno pratiti, neće vam ostati dovoljno vremena za nacrte programa, sastavljanje izvrsnih timova i formiranje savezništva koje su nužne kako bi vaša stranka i zemlja uspješno proživjele teške promjene. U Hrvatskoj je ovaj problem uvijek aktualan, a povijest se neprestano ponavlja. Stalno su neki izbori, a dani kada su kandidati dobivali jasne mandate odavno su iza nas. Pobjednici izbora trebali bi formirati koalicije s potencijalnom konkurencijom, a zatim ih uvjeriti da zajedno pokrenu promjene. Međutim, to je nemoguće postići ako su stranački čelnici uglavnom nebitni i paranoični do te mjere da u svakom mračnom kutku vide prijetnju … a u Hrvatskoj ima mnogo mračnih kutaka.
Kada je pravo vrijeme da prestanemo biti kukavice?
Kako onda možemo osvijetliti takve mračne kutke? Jednostavno je: kada idući put budete glasali za čelnika stranke na bilo kojoj razini u bilo kojoj stranci, glasajte za kandidata koji razumije ograničenja provođenja sile i ucjene kao političkih alata. Glasajte za nekoga tko u sebi ne vidi potencijalnog diktatora (brutalnog slabića koji vodi ustrašene) ili grupnog facilitatora (slabića koji vodi ustrašene). Glasajte za motivatora, za nekoga tko može potaknuti druge na djelovanje prema ostvarenju zajedničkog cilja (snažnu osobu koja vodi motivirane). Uspješni su vođe u stanju podijeliti s drugima viziju ostvarive zajedničke budućnosti. Nepouzdani vođe su… nepouzdani. Ne morate biti vidovnjak da biste spoznali razliku.
(Tekst © Večernji List d.o.o.)
Image Credit: seven13avenue
